Na prostoru gdje počinje s jedne strane niz otoka, a s druge strane pruža se otvoreno more i Otrantska vrata, smjestio se otok Vis.
Taj izniman zemljopisni položaj, kojeg prate plodna polja u sredini otoka i obilje ribe u okolnom moru, rano je privukao ljude. Već u mlađem kamenom dobu Vis je točka susreta pomorskih putova, skupina različitog podrijetla i time raznolikih kultura. To je glavno obilježja povijesti Visa od tih drevnih vremena do danas.
Ratoborni ilirski pomorci stoljećima priječe Grcima prodor u Jadran, a posebno na njegovu istočnu obalu. To ujedno znači i oskudicu pisanih povijesnih izvora o ovom području pa tako i o Visu. Tu šutnju antičkih kroničara razbijaju tek zapisi o polulegendarnom ilirskom vladaru Visa Joniju koji je vladao ovim otokom krajem 6. i početkom 5. stoljeća prije Krista. Po moćnom Joniju navodno je dobilo ime i nedaleko Jonsko more.
Pod puna svjetla antičkih povijesnih izvora dolazi Vis u 4. stoljeću prije Krista kada tiraninin grčkog grada Sirakuze Dionizije Stariji, u svom nastojanju da postane najjači vladar Sredozemlja, na mjestu današnjeg Visa osniva svoju koloniju – Issu. Issa ubrzo postaje samostalan grad država (polis) koji kuje vlastiti novac, čiji građani trguju širom Sredozemlja i koja osniva vlastite kolonije. Issa je posebnu slavu u antičkom svijetu stekla izvrsnošću svojih vina.
Pod rimskom vlašću Issa gubi nezavisnost no i dalje uživa u društvenom i gospodarskom napretku o kojem svjedoče ostaci velikih termi iz rimskog razdoblja. Taj napredak se prvo zaustavlja, a zatim dolazi do brzog nazadovanja kako propada rimsko carstvo, a s njime i antička civilizacija.
Gospodarske poteškoće, bolesti, smanjivanje stanovništva i napadi barbara zatvaraju jedno poglavlje u povijesti Visa. S dolaskom doseljenika sa sjevera slavenskog podrijetla – Hrvata, u 7. stoljeću, otvara se novo poglavlje. Novi stanovnici od starosjedilaca brzo preuzimaju pomorske vještine kao i znanje uzgoja sredozemnih poljoprivrednih kultura. Vis je dio ranosrednjevjekovnog hrvatskog kraljevstva, a njegovi se žitelji ističu svojim pomorskim umijećem pa i gusarstvom. Zbog toga krajem 10. stoljeća Mlečani napadaju i razaraju Vis.
Stanovništvo Visa sada se povlači u unutrašnjost otoka i okreće se prvenstveno obradi zemlje.Vis postaje dio hvarske komune. Hvarska aristokracija tu ima velike posjede i njihovo iskorištavanje važan je dio njihovih prihoda.
Udaljavanje od obale nije Višanima donijelo trajnu sigurnost kao ni činjenica da je otok od 15. stoljeća dio moćne Mletačke republike. 1483. Katalonci u službi napuljskog kralja pustoše najveće viško naselje u unutrašnjosti – Velo selo. Iskustvo ovog napada, kao i sve veća opasnost od napada Turaka i Arapa, uvjerava Višane da se otok može braniti samo ako ima snažno naselje na obali. Hvarska gospoda i viški pučani uz obale Viške luke podižu utvrđene kuće koje su istovremeno objekti za stanovanje, gospodarske aktivnosti i obranu. Tako nastaju dva naselja Kut i Luka od kojih će nastati suvremeni Vis.
Usprkos stalne opasnosti od napada s mora, tijekom renesanse i baroka, Vis doživljava gospodarski i kulturni procvat. Kao dio venecijanskog imperija Vis i njegova luka važne se prometne točke gdje se susreću ljudi i robe od dalekog europskog sjevera do Bliskog istoka.
Veliki preokret u povijesti Visa predstavljaju napoleonski ratovi. Napoleon dokida drevnu Mletačku republiku. Vis prvo dolazi pod vlast Austrije, a potom Francuske. Posebno je važno da 1810. Britanci zauzimaju Vis. Tu grade moćne utvrde dok se stanovništvo Visa brzo bogati krijumčarivši britansku robu na obalu koja je je bila pod Napelonovom zabranom uvoza britanskih proizvoda.
Od 1815. Vis je pod vlašću Austrije. Nova vlast nastavlja s utvrđivanjem otoka koji su započeli Britanci. To se pokazalo opravdanim kada je mlado talijansko kraljevstvo, u nacionalističkom zanosu, pokušalo zauzeti i istočnu obalu Jadrana. Zauzimanje Visa u tome je trebalo imati ključnu ulogu. 1866. velika, moderna talijanska flota pod admiralom Persanom pokušala je zauzeti Vis. Njima se suprostavilo malobrojnije i zastarjelo austrijsko ratno brodovlje pod admiralom Tegetthoffom. Usprkos jasnoj inferioranosti austrijska flota izvojevala je veliki pobjedu. To je talijanske pretenzije na istočnu obalu Jadrana zaustavilo za sljedećih pedeset godina.
Pod austrijskom vlašću Vis brzo napreduje. Višani se ističu kao vješti ribari i pomorci, a posebno se cijene u cijelom austrijskom carstvu viška vina. Gospodarski napredak prati i naglo povećanje stanovništva. Nagli napredak zaustavlja katastrofalna bolest vinove loze – filoksera početkom 20. st. Veliki prihodi vezani za proizvodnju vina naglo opadaju što prati i val iseljavanja Višana i to posebno u prekooceanske zemlje.
To je bio tek početak burnog viškog dvadesetog stoljeća. Poslije prvog svjetskog rata Vis je kratkotrajno pod talijanskom, a potom pod vlašću Kraljevine Jugoslavije. 1941. Talijani ponovno zauzimaju Vis, da bi ga napustili, po kapitulaciji Kraljevine Italije pred Saveznicima, u listopadu 1943. Vis i cijeli otok dolazi pod vlast jugoslavenskih partizana. Vis postaje središte u kojem se postavljaju temelji nove jugoslavenske države pod komunističkom prevlašću. Tu se nalazi i saveznički aerodrom, a otok je i baza za napade komandosa i savezničke flote na ostatak istočne obale Jadrana koju su uspjeli okupirati Nijemci.
Ulogu vojne baze Vis je nastavio igrati i u socijalističkoj Jugoslaviji. Kao strateški važna točka desetljećima je zatvoren za posjete stranaca. To je usporilo razvoj turizma na otoku, ali je i sačuvalo otok od stihijske gradnje turističkih objekata tako karakteristične za nagli razvoj turizma.
U svibnju 1992. jugoslavenska vojska napušta Vis čime prestaje i uloga Visa kao prvenstveno vojnog uporišta, što je gradu Visu i otoku u cjelini, u sklopu nove, nezavisne hrvatske države, otvorilo nove razvojne perspektive.
Marin Knezović
Veliki preokret u povijesti Visa predstavljaju napoleonski ratovi.
Napoleon dokida drevnu Mletačku republiku.
Vis prvo dolazi pod vlast Austrije, a potom Francuske.
Posebno je važno da 1810. Britanci zauzimaju Vis. Tu grade moćne utvrde dok se stanovništvo Visa brzo bogati krijumčarivši britansku robu na obalu koja je je bila pod Napelonovom zabranom uvoza britanskih proizvoda.
