Na otoku Visu sve do kraja 16. stoljeća bili su pismeni jedino članovi plemićkih hvarsko-viških obitelji i svećenici.
Prvi poznati podatak o opismenjavanju Višana iz nižih društvenih slojeva datira s kraja 16. stoljeća i govori o kapelanu Ivanu Dragišiću koji siromašnu djecu uči čitati i pisati.
Prve svjetovne škole osnovane su u Visu i u Komiži tek 1828. godine za vrijeme austrijske uprave, ali samo kao jednogodišnje i to za mušku djecu.
Tijekom 19. stoljeća otvorene su i škole za djevojčice. Iako su škole radile po nastavnim planovima propisanim od državnih prosvjetnih službi Austro-Ugarske Carevine u Beču, nastava je bila na hrvatskom jeziku, a provodili su je domaći učitelji.
Nastava se odvijala u iznajmljenim prostorima privatnih kuća. Školska zgrada u Visu izgrađena je u neoklasicističkom stilu 1901. godine, a gradio ju je domaći graditelj Marinković.
