Crkva je dobila ime po manjim pripećcima na mjestu gdje je sagrađena. Gradnja je započeta na zemljištu koje je graditeljima darovao Frano de Pelegrinis na samom početku 16. stoljeća.
Po arhivskoj dokumentaciji može se vidjeti da 1521. još nije bila dovršena i da su joj graditelji tijekom gradnje povećali dimenzije. U njenom izgledu miješaju se različiti stilovi - gotika, renesansa i barok. Njen središnji i najstariji dio sagrađen je u prvoj polovici 16. stoljeća te nosi karakteristike prijelaznog gotičko–renesansnog stila. Glavna vrata imaju ižlijebljene dovratnike na kojima su dva polukapitela koji pridržavaju nadvratnik. Iznad vrata je polukružna, jednostavno profilirana luneta ukrašena zupcima. Renesansan je i okrugli prozor pročelja, dok je vitka preslica s tri zvona najviša u Dalmaciji.
U crkvene lađe ulazi se kroz dvoja barokna vrata iznad koji su dvokrilni zabati, a nad njima okrugli prozori. Unutrašnjost crkve podijeljena je u tri lađe širokim polukružnim lukovima na zidanim stupovima. Time je postignuto jedinstvo prostora osvijetljenog dugim uskim prozorima romaničko–gotičkog izgleda od kojih su neki vjerojatno preneseni sa starih zidova iz 16. stoljeća. Stražnji dio crkve je također proširen baroknim svetištem, kapelom sv. Vicka i sakristijom.
Prvotni izgled oltara kasnorenesansnog stila uklonjen je početkom 19. stoljeća. Od oltarnog poliptiha kojeg je izradio čuveni mletački slikar Girolamo da Santacroce, sačuvan je središnji dio na kojem je prikazana Bogorodica s Djetetom na prijestolju, sv. Ivanom Krstiteljem, sv. Petrom, a nad svime se nalazi Bog Otac, dok je ostali dio zamijenjen mramornim oltarom. U crkvi se čuvaju i drugi dijelovi poliptiha - dio bočnog krila u kojem je bio prikaz sv. Stjepana i predelâ koji je cjelovito sačuvan. Središnje polje s prikazom Mrtvoga Krista služilo je za vratnice svetohraništa, a lijevo i desno poredani su likovi apostola. Na rubovima predelâ, na obje strane, mole četiri bratima u bijeloj bratimskoj odjeći sa spuštenim kapuljačama.
