Antički spomenici

Povećaj kartu
Antički spomenici grada Visa
GRADSKI BEDEMI
Kao i drugi grčki gradovi, tako je i Issa bila opasna bedemima koji su je djelomično sačuvali na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani nekadašnjega grada na padinama Gradine.
Što se tiče gradskog zida na južnoj strani, on nije sa sigurnošču konstatiran. Vjerovatno se nalazio desetak metara od današnje linije morske obale, ali je – kako se čini – nakon što je Issa izgubila samostalnost bio srušen, tako da je u rimsko doba grad prema luci i moru bio potpuno otvoren i slobodan.
Gradski bedemi Isse sačuvali su se ponajčešće samo u najdonjim slojevima svoje konstrukcije. Širina bedema iznosi 2,4 m, a tehnika gradnje je "emplekton ", što znači da su vanjsko i unutrašnje lice izrađeni od većih kamenih blokova, dok je unutrašnjost ispunjena neobrađenim kamenim kršem.
OSTACI GRADSKIH ULICA
Osim u najdonjem dijelu grada – što će se vidjeti pri opisu velikih gradskih termi – dosad se nisu otkrili sigurni materijalni ostaci ulica antičke Isse, a niti drugi elementi (gradska vrata, trg i sl.) koji bi predstavljali čvrst oslonac na zaključke o urbanističkoj shemi grada. Postoje međutim neke indicije na temelju kojih je dozvoljeno iznijeti prepostavku o hipodamskoj urbanističkoj osnovi, tj. prepostavku da je Issa imala pravilan raster gradskih ulica koje su se međusobno sjekle pod pravim kutom.
S obzirom naime na okolnost da se antička Issa dizala na terasastoj konfiguraciji južnih padina današnje Gradine, vjerovatno su poprečne gradske komunikacije, tj. od istoka prema zapadu, išle po pojedinim terasama kojih se antičko podziđe do danas mjestimično sačuvalo. Što se pak tiče ulica od juga prema sjeveru, tj. od gradske luke prema vrhu naselja, sigurno su se niveletne razlike terasastog terena rješavale pomoću stepenica, kao što je i danas slučaj za ulice u naseljima građenim na strmom terenu, a za što je jedan od tipičnih primjera i današnje naselje Vis.
PODZIĐE TERASA U JUŽNOM DIJELU GRADA
Issa je bila sagrađena na padinama brijega koji se terasasto spušta prema moru. Potporni zidovi tih terasa ponegdje su se do danas sačuvali, ali daleko najbolje i najpotpunije na najdonjoj terasi, na otprilike pedesetak metara od današnje morske obale. Na tom pak traktu posebno su zanimljivi i važni ostaci potpornog zida u istočnom dijelu, s lijeve strane današnjeg poljskog puta koji se – kad se dolazi s Prirova – penje prema gornjem dijelu Gradine. Tu su navedeni ostaci vidljivi u dužini od okolo 6o metara, točno koliko iznosi razmak između pretpostavljene dvije gradske ulice.
TERME
Od arhitekture koja se nalazila između opisanog podziđa i same morske obale sačuvali su se ostaci velikih javnih termi kojima su zidovi, visoki nekoliko metara, sravnjeni sa zemljom potkraj Drugog svjetskog rata 1944. godine Arheološka istraživanja 1963. godine otkrila su – iako još uvijek nepotpuno – istočni dio tog objekta koji je za isejske prostorne odnose impozantnih dimenzija. Na sjevernoj strani terma otkriven je pločnik.
Dio pločnika otkriven je i na sjeveroistočnoj strani ali se čini da bi to mogao biti pločnik otkrivenog dvorišta u sklopu samih termi, jer se odatle direktno ulazi u onu prostoriju koja je služila za svlačionicu (apodyterion), o čemu svjedoče tragovi zidanih klupa i udubina za ostavljanje haljina i obuće. Iz svlačionice se ulazilo u veliku prostoriju kojoj granice nisu definitivno utvrđene, a u kojoj je pod pokriven mozaikom geometrijskog motiva. Točno na prijelazu u sjeveroistočni dio te velike dvorane izrađena su u mozaiku četiri plava delfina na bijeloj pozadini.
OSTACI STAMBENE ARHIKTETURE
Isejska stambena zgrada nije nam u dovoljnoj mjeri poznata, ali je više nego vjerovatno da je u ovom polisu predvladao tip jednokatne zgrade skromnih tlocrtnih dimenzija. Na takav zaključak upućuju tragovi temelja kuća koji se mogu još uvijek vidjeti na nekoliko mjesta na području Gradine.
TEATAR
Od nekadašnjeg isejskog teatra, sagrađenog na poluotočiću Prirovu, vidljiv je danas samo poneki detalj, jer su u 16. stoljeću nad njegovim ostacima podignuti crkva i samostan konvetualaca. Pod konac 19. stoljeća viški amater -arheolog Apolonije Zanella vršio je na području teatra istraživanja, pa je kao rezultat objavio plan tog objekta.
Isejski teatar, kao antički teatri uopće, sastoji se od gledališta orhestre, proscenija i scene. Gledalište (theatron, cavea) obuhvaća u isejskom teatru 20 redova kamenih sjedišta koncentrično poredanih jedan poviše drugoga. Dužina svih redova zajedno iznosi 1.100 metara što znači da je bilo mjesto za otprilike tri tisuća gledalaca.
Polukružni prostor predstavlja orhestru na kojoj je prvobitno nastupao hor, ali koja je u rimsko doba izgubila tu svoju funkciju pa je stoga prostorno reducirana od potkovičastog na polukružni oblik, kao što je slučaj i u ovom isejskom slučaju. Kroz hodnike (parodoi) na krajevima orheste gledaoci su ulazili u teatar te se onda iz orhestre penjali stepenicama i smještali na svoja mjesta.
Iza orhestre nalazio se proscenij, na kome su recitirali glumci, te kazališna zgrada, tzv. scena, koja je dekorom svoje fasade predstavljala arhiktetonski raščlanjenu i vrlo često raskošno dekoriranu kulisu. Na fasadi scene bila su troja vrata kroz koja su glumci izlazili na pozornicu proscenija.
ISEJSKA NEKROPOLA
Nekropola, tj. groblje antičke Isse, nalazila se izvan zapadnih gradskih zidina, na predjelu koji je – baš zbog toga što se na njemu pri dubljem kopanju nailazilo na grobove – dobio slavenski naziv Martvilo.
Velik dio isejskih grobnica pretražen je i uništen bez arheološke kontrole i evidencije. Izuzetak čine nekoliko grobnica koje je splitski Arheološki muzej istražio 1955. godine i koje predstavljaju glavni izvor za poznavanje pogrebne prakse iz helenističkog doba u Issi.